Prvi uslov, da bi počeli pisanje zahtjeva, je da ispunjavate uslove predviđene konkursom.

Njegov cilj je da stvori pozitivnu sliku o vama i ubijedi poslodavca da vas pozove na razgovor i, eventualno, baš vas izabere.

Neophodno je prikupiti što više informacija o samoj firmi, ustanovi kod koje aplicirate (čime se bave, kakva im je poslovna politika, kodeks ponašanja, ko je osoba koja odlučuje o izboru,…). Pokazaćete svoju profesionalnost tako što ćete nasloviti pismo na određenu osobu koristeći se tačnim titulama i imenom osobe kojoj šaljete molbu. Ove informacije ćete pronaći u oglasu za posao. Ako ne znate na koga pismo treba da bude naslovljeno, nazovite informacije u firmi i pitajte ko odlučuje o zaposlenju i na koga bi trebalo nasloviti molbu za zaposlenje. Svi ovi podaci vam mogu koristiti i kasnije, prilikom priprema za intervju, ako na njega budete pozvani.

Predlažem da, prije nego što počnete da pišete prvu verziju, razmislite malo o sebi, svojim ciljevima i svojim znanjima, jer u zahtjevu trebate staviti što više ličnih stvari o vama.

Morate biti koncizni, jezgroviti, jer ne smijete zamoriti onog ko čita zahtjev.

Nije potrebno pisati naširoko. Najbolje bi bilo ako uspijete čitav tekst da sročite na jednoj strani.

Zahtjev šaljete zajedno s poslovnom biografijom (CV) na svaki konkurs za posao. Detaljnije informacije o sebi napisaćete u CV-u.

Zahtjev treba da bude veoma ličan i trebate pokazati ko ste, što znate i možete, i što želite. Važno je da u u njemu uskladite vaš CV, osobine i vaše ciljeve. Zatim trebate da navedete ciljeve koji vas motivišu da konkurišete upravo za to radno mjesto. Poslodavac očekuje usklađivanje vaših osobina i ciljeva sa potrebama radnog mjesta za koje ste zainteresovani.

Zahtjev je jedinstven dokument koji se pravi različito, prilagođen određenom poslodavcu. Njegov sadržaj zavisi i od radnog mjesta za koje aplicirate. U zavisnosti od pozicije za koju konkurišete, birajte koje činjenice ćete staviti u prvi plan.

Pored kvalifikacija koje su predviđene za to radno mjesto, ovaj dokument treba da vas predstavi i kao razumnu, staloženu, motivisanu osobu, koja je uvijek spremna na učenje i usavršavanje. Obavezno navedite znanje i vještine koje posjedujete, a važni su baš za to radno mjesto.

Ne trebate izmišljati neke stvari samo da bi se dopali poslodavcu, ali pokušajte da sebe predstavite upravo u onom svetlu, kako bi lice odgovorno za izbor kandidata željelo da vas vidi. Pišite jasno i logično, nemojte pretjerivati. Laži nisu dozvoljene, ali isticanje svojih kvaliteta je poželjno. Nipošto ne smijete navesti svoje nedostatke i slabosti. Možda niste više mladi, ali zato imate dosta životnog i radnog iskustva; ne planirate više rađati i koristiti porodiljsko bolovanje; imate samostalnu ili odraslu djecu, zbog koje nećete često odsustvovati sa posla; spremni ste da prihvatite i dodatne uslove ako to posao zahtijeva (prekovremeni rad, rad vikendom, rad u smjenama,…).

Ovaj dokument se naziva i motivaciono pismo, iz više razloga. U njemu treba da objasnite razlog javljanja i navedete svoja očekivanja, motivaciju za rad u toj ustanovi, na datoj poziciji, i na koji način možete unaprijediti kvalitet rada. Sa druge strane, treba da bude dovoljno efektno da motiviše poslodavca da vam omogući direktan susret i šansu za poslovni intervju.

Zapamtite da će vaš zahtjev biti jedan od stotinu koje poslodavac ili selekciona komisija treba da pročita. Stoga ga dobro pregledajte prije nego što ga pošaljete. Jedna od strategija može biti da nakon pisanja prve verzije, poslije nekoliko dana napišete još jedan dokument. Onda probajte da objektivno ocijenite oba, a zatim, upoređujući ih, napišete najbolju verziju.

Ako želite da se kroz zahtjev predstavite kao jedinstvena osoba, koja se svojim kvalitetima izdvaja od ostalih kandidata, upravo onakva kakvu bi oni želeli u svom kolektivu, morate dobro razmisliti kako će taj dokument konačno izgledati.

Nemojte olako shvatiti savjete koji su ovdje izloženi. Ako ih se budete pridržavali, i stvorite svoj ZAHTJEV ZA PRIJEM U RADNI ODNOS u kome se osjeća originalnost, kreativnost, želja za radom, usavršavanjem i saradnjom, velike su šanse da će vaš dokument biti izdvojen iz mase bezličnih, uniformnih i površnih, i da će poslodavac poželjeti da upozna osobu koja ga je kreirala.

Ključne informacije u zahtjevu trebate dati kroz nekoliko rečenica, u tri-četiri odjeljka.

Predlog zahtjeva za prijem u radni odnos

Naziv i adresa poslodavca

I Pasus

Razlog javljanja, tačan naziv pozicije za koju konkurišete, gdje ste vidjeli objavu slobodnog radnog mjesta (dnevne novine, sajt ili oglasna tabla Zavoda za zapošljavanje Crne Gore…) i kada.

II Pasus

Ukratko o vama, koji vaši kvaliteti vas izdvajaju od ostalih kandidata (sposobnosti, znanja, vještine i kvalifikacije).

Istaknite na osnovu čega smatrate da zadovoljavate kriterijume predviđene za datu poziciju.

III Pasus

Izrazite entuzijazam i interesovanje za datu poziciju.

Objasnite zašto želite da radite baš u toj firmi, baš na toj poziciji (zbog uspješnosti firme, profesionalne perspektive…) Ne ustučavajte se da laskate.

Najavite da očekujete lični razgovor.

IV Pasus

Navedite dokumente koje prilažete (CV, diplomu, sertifikate…)

Na kraju, uz ime i prezime, dostavljate broj kontakt telefona i adresu.

Izrazi i fraze koje vam mogu pomoći da što konciznije sročite svoje osobine mogu biti:

Većina mladih ljudi smatra da je vrlo uspješna u predstavljanju i da je to vještina koja se podrazumijeva. A upravo je suprotno, vještina vođenja razgovora sa poslodavcem je vještina koja se uči, i koja se najbolje uči kroz izlaganje datoj situaciji.

Uradite mali eksperiment: stanite ispred ogledala i pokušajte da govorite o svojim znanjima, vještinama i profesionalnim kompetencijama 15 minuta….ili, pokušajte odmah da navedete 10 svojih pozitivnih osobina koje mogu da Vas preporuče za zapošljavanje…Ako Vam to baš i ne ide od ruke trebali bi malo više vremena da posvetite pripremi razgovora sa poslodavcem, tj. da uvježbate način predstavljanja poslodavcu.

Cilj svakog razgovora sa poslodavcem je da Vas on zapamti, da na njega ostavite pozitivan utisak tj. da sebe predstavite najbolje što možete. To baš i nije tako jednostavno s obzirom na to da sam kontekst razgovora sa poslodavcem može biti veoma raznolik. Dakle, morate biti spremni na sve moguće situacije, od one u kojoj razgovarate sa vlasnikom firme u njegovoj kancelariji, vrlo neformalno, do vrlo formalizovane situacije kada je pred Vama stručna komisija od najmanje troje ljudi, vrlo strogih, koji Vam kažu da imate tri minuta da se predstavite.

Morate biti fokusirani i konkretni da biste svoje znanja, vještine i sposobnosti adaptirali potrebama firme tj. radnog mjesta za koje konkurišete.

Tokom ozbiljnih selekcija za posao možete biti u sitauciji da Vam poslodavci postavljaju „trik“ pitanja tipa – „Postavite sebi pitanje i odgovorite“, „Kada bi neko pisao priču o Vašem životu koji bi bio naslov te priče“, „Da ste super heroj, koje bi bile Vaše specijalne moći“ i sl. Pored toga, ako prisustvujete situacionom intervjuu možete da očekujete da će Vam biti postavljena konkretna problemska situacija i da će se od vas tražiti rješenje. Tada je važno da dobro promislite i čak ako i ne znate kako da riješite konkretan problem da otvorite opcije, ponudite nekolike mogućnosti rješenja da bi poslodavac shvatio da široko razmišljate.

U razgovoru sa poslodavcem izbjegavajte izraze „nikada nijesam radio“, „nemam iskustva“, „ne znam“, pogotovo ako nakon tih izraza ne date dodatno objašnjenje. Podrazumijeva se da, na primjer, pripravnici nemaju iskustva u struci, ali ako to dopune pričom o tome na osnovu čega misle da bi bili dobri u konkretnom poslu, na koji način su do sada obavljali praksu, sa kojim sličnim teorijskim znanjima su se susrijetali tokom školovanja, kako prepoznaju da bi rad u struci bio koristan za njih i odgovarao njihovim sklonostima, zašto misle da bi baš u toj firmi mogli da steknu potrebna znanja… poslodavac će čak i zaboraviti da ste rekli da nemate isksutva u struci.

Uvijek je dobro pokazati i da znate o poslovanju konkretne firme, da ste pratili njihov razvoj, da poznajete strategiju preduzeća te da možda date neki Vaš lični stav o tome kako Vi vidite budućnost firme. Podrazumijeva se, da ste sve ove informacije prethodno podrobno sakupili i provjerili i naravno da je kontekst razgovora sa poslodavcem takav da Vi možete to da kažete.

Kada ste se uspješno predstavili poslodavcu, budite otvoreni i da sami postavite pitanja koja će Vam pomoći da se bolje orjentišete i da dodatno podstaknete dinamiku razgovora. Na primjer, šta očekujete od svojih zaposlenih; koje su zajedničke osobine Vaših najboljih radnika; šta čini Vašu kompaniju uspješnom; i sl. Na samom kraju možete da pitate i kada da očekujete povratnu informaciju od poslodavca, na koji način ćete biti obaviješteni o ishodu razgovora i sl.

U svakom slučaju, što prije počnete da razgovarate sa poslodavcima, prije ćete uvježbati vještinu vođenja razgovora. Tokom svakog razgovora možete da saznate mnogo toga o sebi, da razvijete svoje osobine ličnosti i sposobnosti, te da osnažite svoje samopouzdanje. Sve je pitanje Vaše percepcije, svaki razgovor sa poslodavcem, pa čak i onaj koji za krajnji rezultat nema zapošljavanje, može da znači još jedan novi kontakt u Vašoj socijalnoj mreži, novo iskustvo, još jednu savladanu prepreku u procesu traženja zaposlenja.

Nakon što ste pozvani na intervju od strane poslodavca, izuzetno je važno za njega se dobro pripremiti. Nekada i sama pomisao na potencijalni intervju kandidate ispunjava doživljajem nesigurnosti i tjeskobe. Muče ih dileme kako bi trebali odgovarati na pitanja ispitivača, kako se na najbolji mogući način predstaviti, kako se za tu priliku obući i sl. Da bi povećali vjerovatnoću ostavljanja dobrog utiska potrebno je pridržavati se određenih pravila. Ta pravila se odnose na pripremu za razgovor i na samo ponašanje tokom intervjua.

Tokom pripreme za intervju potrebno je da doći do osnovnih informacija o firmi i radnom mjestu na koje kandidat konkuriše, a takođe i razmisliti o mogućim pitanjima i pripremiti odgovore na njih.

Neka od najvažnijih informacija koje bi trebali saznati o firmi odnose se na djelatnost kojom se bavi, proizvode ili usluge koje nudi svojim klijentima, glavne konkurente na tržištu; kao i  njenu istoriju, misiju i viziju, broj zaposlenih…

Kada je riječ o samom radnom mjestu na koje kandidat aplicira potrebno je znati koja su to znanja, vještine, kompetencije potrebne za njegovo uspješno obavljanje; koje radne zadake obuhvata, u kakvim uslovima se radi…

Prikupljanje informacija o firmi, njenim zaposlenim te o radnom mjestu na koje se aplicira važni su iz više razloga. To sa jedne strane pomaže kandidatu da unaprijed smisli adekvatne odgovore na moguća pitanja koje ispitivač može postaviti. Sa druge strane, sam poslodavac će biti zadovoljan zainteresovanošću kandidata za firmu pa je to još jedna plus u ostavljenju dobrog utiska na intervjuu i izdvajanju u mnoštvu drugih kandidata.

Naredni segment pripreme za intervju predstavlja suočavanje sa mogućim pitanjima koja bi intervjuer mogao postaviti i smišljanje adekvatnih odgovora. Ovakva priprema kandidatu daje osjećaj sigurnosti i povećava vjerovatnoću ostavljanja utiska samouvjerene, sigurne osobe.

Pitanja se razlikuju od jednog do drugog ispitivača, od poslodavca do poslodavca, ali neka se ponavljaju na raznim razgovorima za posao i mogli bi ih grubo svrstati u sljedeće grupe:

Svaki pojedinac bi trebao da smisli sopstvene odgovore na ova i slična pitanja, ali ipak poželjno je pridržavati se nekih pravila.

Odgovori na pitanja moraju biti jasni, sažeti, precizni i vezani za posao. Dalje, bitno je voditi računa da se ostavi ustisak  vrijedne i sposobne osobe, što znači da treba govoriti o svojim vještinama, sposobnostima, postignućima a sve to potkrijepiti primjerima kako bi odgovori bili vjerodostojni. Svakako treba biti umjeren u samohvalisanju kako poslodavac kandidata ne bi doživio kao prepotentnog.

Na pitanja u kojima se od kandidata traži da opiše sebe dovoljno je spomenuti obrazovanje, prethodno radno iskustvo i kvalifikacije koje vas čine dobrim kandidatom za željeni posao, bez ulaženja u nebitne detalje.

Na tzv. trik pitanja poput onih u kojima se traži da se opišu slabosti  trebalo bi lukavo odgovarati – navesti slabosti koje zapravo i nijesu bitne za posao za koji ste konkurisali. Takođe poželjno je napomenuti da radite na tome da slabosti umanjite.

Kada se treba odlučiti između dvije opcije (npr. plata ili dobri odnosi sa kolegama) poželjno je navesti da je i jedno i drugo važno i ponuditi uvjerljiv razlog za takav stav.

Kod pitanja vezanih uz potencijalnu platu, preporučljivo je da se prethodno informišete koliko iznosi prosječna plata za posao za koji konkurišete kako ne biste ispali previše skromni ili pohlepni.

Kada se susretnete sa pitanjima o razlozima napuštanja prethodnog posla, o odnosima s prethodnim šefom i kolegama bilo kakve negativne komentare bi trebalo izbjegavati da ne bi ostavili utisak očajne osobe koja zapravo želi bilo kakav posao samo da se riješi prethodnog. Čak i da nijeste zadovoljni prethodnim poslom i kolegama, bolje je prećutati loše komentare i radije odgovoriti da želite novi posao zbog potrebe za daljnjim razvojem, usavršavanjem i izazovima.

Kada ste se pripremili za intervju ostaje vam još da odlučite šta obući. Ne postoji pisano pravilo o tome, međutim odabir odeće znatno deluje na prvi utisak koji stvarate kod ispitivača. Stoga se preporučuje da odjeća i obuća budu uredne i pristojne. Treba izbjegavati upadljivu odjeću i nakit, jake parfeme.

Savremeni svijet se nalazi u procesu tranzicije iz industrijske ere  u informaciono-komunikacionu  eru. Takvo novo društvo, nastalo kao posledica  tehnološkog razvoja, globalizacije, mogućnosti rada od kuće, promjene uloge polova, mobilnosti radne snage, širenja uslužnih i informativnih zanimanja, traži i nove kompetencije i učenja za zapošljavanje, sposobnost da se odgovori na promijenjene zahtjeve radnih mjesta i razvijanje adaptivne sposobnosti u skladu sa zahtjevima tržišta rada.

Mada  postoji više različitih definicija  i tumačenja pojma kompetencija, svima njima se može naći zajednički imenitelj u konstataciji, da je kompetencija temeljna karakteristika osobe, koja rezultira efikasnim ili superiornim obavljanjem posla, a može biti osobina, motiv, vještina, aspekt slike o sebi ili socijalne uloge, ili korpus znanja koja ona koristi.

Ključna znanja, vještine i kompetencije na tržištu rada koje vode ka zapošljavanju i zadržavanju posla, obuhvataju čitav spektar osobina:

Da bi adekvatno razvili i ojačali svoje profesionalne kapacitete, moramo s jedne strane razumjeti principe i pravila savremenog tržišta rada, a s druge strane jasno definisati ključne  kompetencije, sposobnosti i vještine potrebne za određena zanimanja.

Razvoj kompetencija potrebnih za tržište rada je proces kojim procjenjujete sebe, određujete šta želite da postignete, i u skladu sa time definišete rješenja kojima ćete ostvariti postavljene ciljeve.

Uspjeh u karijeri ne zavisi samo od ličnih sklonosti i potencijala, već i spoznaje sopstvenih vrlina i nedostataka naspram okruženja u kome se nalazimo. Da bi napravili kvalitetnu i valjanu procjenu sopstvenih kapaciteta, možemo korititi SWOT analizu, koja predstavlja neku vrstu alata za strateško planiranje. Naziv potiče od početnih slova engleskih reči Strengths (Snage), Weaknesses (Slabosti), Opportunities (Prilike) i Threats (Prijetnje).

SWOT analiza započinje postavjanjem cilja, identifikacijom spoljašnjih i unutrašnjih faktora pogodnih ili nepogodnih za ostvarenje cilja i na kraju pravljenjem plana akcije.

Prvi korak je identifikovati i postaviti ciljeve, iskristalisati viziju razvoja kompetencija, jer samo tako imamo osjećaj za pravac i svrhu i ostajemo fokusirani. Svima nam je vjerovatno poznata dilema Alise, glavne junakinje romana “Alisa u zemlji čuda”, koja pita mačka kojim putem da krene, a mačak joj odgovara da to zavisi od toga gde želi da stigne! Koliko je samo istinita ova metafora i koliko ljudi danas razmišlja kao Alisa? Često ne možemo da uočimo jasno svoju životnu viziju kad su nam vidici zamućeni. Smisao postavke cilja jeste određivanje slike postignuća u životu, određivanje onoga što želimo da postignemo, ustanovljavanje slike realnosti, anticipiranje  mogućih rješenja i identifikacija resursa kojima raspolažemo.

Drugi korak je  nabrajanje i izlistavanje svojih prednosti, slabosti, mogućnosti  i eventualnih prijetnji.

Treći, finalni korak je pravljenje akcionaog plana, načina  i pravca djelovanja, sa ciljem razvoja kompetencija, potrebnih za tržište rada. Plan treba da sadrži definisane kratkoročne, srednjeročne i dugoročne ciljeve. Kako razvoj nije statičan i pošto je pod stalnim uticajem promjena koje dolaze iz okruženja, zahtijeva  praćenje, rezimiranje realizovanog, ali i eventualno revidiranje, preformulisanje i korigovanje. Plan profesionalnog razvoja i razvoja profesionalnih kompetencija uključuje osmišljavanje akcija koje su orijentisane ka poboljšanju samosvijesti, razvoju sopstvenih mogućnosti, izgradnji mogućnosti zapošljavnja ili poboljšanja životnog stila i kvaliteta života.

Masovna upotreba interneta, tokom poslednjih deset, petnaest godina, potpuno je promijenila način traženja posla. Sa jedne strane značajno je olakšano tragaocima za zaposlenjem (nezaposlena lica ili neko ko hoće da promijeni radno mjesto ili profesiju), jer ne moraju izlaziti iz svoje kuće i lično nositi svoje CV-e kod poslodavaca već to isto mogu uraditi elektronskim putem slanjem CV na mail željenog poslodavca. Sa druge strane, ovakav način traženja posla podrazumijeva veoma dobro tj solidno poznavanje digitalnih tehnologija i upotrebe interneta. Jasno je da savreneni načini traženja posla mnogo više pogoduje mladim (i obrazovanim) ljudima nego starijim.

Šta sve obuhvata traženje posla preko interneta?

Vjerovatno nema, u razvijenom svijetu, oglasa za slobodno radno mjesto koji nije objavljen na internetu. Tragaocu je dovoljno da, na najpoznatijem internet pretraživaču (google), ukuca par ključnih riječi: traženje posla, slobodna radna mjesta i sl. I izaći će lista sajtova na kojima se oglašavaju slobodna radna mjesta. Počev od državnog Zavoda za zapošljavanje (koji ima najobuhvatniji spisak slobodnih radnih mjesta), preko niza privatnih agencija za posredovanje u zapošljavanju. Zatim privatne ili javne kompanije koje traže zaposlene i to oglašavaju na svojim sajtovima, do raznih foruma i društvenih mreža. Onaj ko je riješen da dodje do zaposlenja će detaljno proučiti sajtove agencija za posredovanje jer pored informacija o slobodnim radnim mjestima, nude mnogo drugih korisnih stvari: savjete kako se piše CV, kako se priprema za razgovor za posao, koja su znanja i vještine koje poslodavci sve više traže i sl. Veoma korisan korak je poslati svoj CV i lično kontaktirati predstavnike tih agencija kako bi se pokazao proaktivan stav i značajno povećala šansa da posreduju i daju vam preporuku kod zainteresovanog poslodavca. Nesumljivo je agencije za posredovanje mogu mnogo da pomognu ali uporan tragalac se ne zaustavlja na ovome.

Pored svoje osnovne profesije i poslova koje bi volio da radi, dobro je da proširi spisak i napravi listu oblasti koje dolaze u obzir što se tiče zaposlenja. Detaljnom pretragom interneta može da dodje do velikog broja firmi koje mu se čine interesantnim ali trenutno ne traže radnike. Ako već ima spreman CV i eventualne preporuke od prethodnih poslodavaca, može ih poslati na kontakte tih firmi jer taj postupak može samo da mu donese korist i priliku da, kada se otvori neko radno mjesto, bude kontaktiran od njihove strane.

Društvene mreže su se do prije nekoliko godina skoro isključivo vezivale za zabavu i društveni život. Taj imidž se značajno mijenja i sve više ljudi koristi društvene mreže da prošire poslovne kontakte, dodju do informacija o željim kompanijama ili željenim oblastima zapošljavanja. Mnoge firme su otvorile svoje profile na Facebook-u. Druga društvena mreža koja se mnogo više koristi u svrhe traženja posla je Twitter. Istraživanje koje je u Americi sprovela kompanija Jobvite je pokazalo da je 34% osoba koje su tražile posao koristile Twitter u te svrhe. Ovaj podatak je izbacio Twitter na drugo mjesto medju društvenim mrežama koje se koriste u svrhe traženja posla. Na prvom mjestu se nalazi – LinkedIN. Ovo je društvena mreža koja je specijalizovana za predstavljanje i povezivanje profesionalaca (i onih koji po prvi put traže posao) iz svih oblasti zapošljavanja. Svako može da otvori svoj profil na LinkedIN-u, u kom treba da predstavi svoje stručne kompetence, i može da se poveže sa drugim korisnicima ove mreže koji su stručnjaci u oblasti koja ga interesuje. Statistike kažu da je sve više agenata za razvoj ljudskih resursa koji preko LinkedIN-a traže potrebne kadrove. Popularnost ove mreže medju mladim i obrazovanim ljudima raste velikom brzinom.

U procesu traženja posla, osobina koja garantuje uspjeh je upornost! Mladi ljudi ne treba da se obeshrabre ako i pored ostvarivanja kontakta sa poželjnim poslodavcima i angažovanja dostupnih agencija za posredovanje potraga za poslom ne urodi plodom. Opcija kojoj se sve više mladih i obrazovanih ljudi okreće jeste volonterizam. Na taj način mogu „na mala vrata“ da udju u kompaniju koja ih interesuje, dobijaju šansu da nauče nova znanja i vještine koje su im nedostajale i što je najvažnije stiču radno iskustvo. Imaju šansu da svojim zalaganjem i umijećem „ubijede“ poslodavca da ih zadrži kao svog zaposlenog. Ako se to i ne desi, sigurno će se desiti da im kao zadovoljan poslodavac napiše preporuku ili ih uputi svojim poslovnim saradnicima. U svakom slučaju imaće mnogo bolju mrežu poslovnih kontakata nego prije volontiranja, o stečenom samopouzdanju da i ne govorimo!

Kao zaključak priče o tome koliko upotreba interneta olakšava proces traženja posla i koliko proširuje spektar mogućih rešenja, treba reći da je nedvosmislen njegov pozitivan uticaj. Medjutim, internet, takodje, nudi i mnoštvo načina da se beskorisno potroši vrijeme, tako da je „fokus na zadatak“  ključan da bi potraga za poslom pomoću interneta bila efikasna!

Izbor zanimanja se često naziva i izbor „životnog puta“. Sam proces donošenja odluke nije kratkotrajan ni jednostavan i odvija se u više faza, kroz profesionalno informisanje, savjetovanje i usmjeravanje. To je proces u koji se treba na vrijeme uključiti i ozbiljno ga shvatiti. To je odluka, koja nije samo izbor onoga što ćete raditi i čime ćete se baviti narednih nekoliko godina. To je izbor zanimanja, kojim ćete se vjerovatno baviti cijelog života.

Na izbor zanimanja uticaj imaju škola, roditelji, vršnjaci i trendovi u društvu. Stoga je potrebno dobro procijeniti svoje sposobnosti, interesovanja i vrijednosti i uskladiti ih sa željama i stanjem na tržištu rada.

Greške pri izboru škole nisu rijetke, ali istraživanja pokazuju da mnogi ljudi uspijevaju u okviru svog zanimanja pronaći ili se izboriti za poslove koji im više odgovaraju i koji su srodni njihovom izboru. To naravno iziskuje dodatno ulaganje truda, energije i finansija.  Da se ne bi doveli u takvu situaciju važno je znati koje su to najčešće greške i koliki  je uticaj spoljnih faktora na vaš izbor.

Upis u najbližu školu

Zgodno je kada je škola blizu kuće, ali to ne treba da bude presudno prilikom izbora. Postoje mnogo važniji razlozi za izbor škole i zanimanja.

Upis u školu u koju idu najbolji prijatelji!

Mladima se interesovanja mijenjaju tako da se može desiti da se u novoj školi i ne budu toliko družili sa starim društvom. Stvaraju se nova prijateljstva. A i raniji prijatelji ne mogu uticati da se bude potpuno zadovoljan u pogrešno odabranoj školi.

Upis u školu koja je „popularna“

Iako je tačno da su u jednom trenutku  neke škole i zanimanja poželjnija od drugih, popularnost je prolazna i diskutabilna. Popularnost govori o mišljenju većine, često nerealnom, stoga razmislite. Da li je to izbor za svakog pojedinca, za Vas i Vaše sposobnosti?

Upis u školu koju su odabrali roditelji

Roditelji su birali zanimanje u doba kada su drugi trendovi bili zastupljeni na tržištu rada. Oni su svakako tu da pruže podršku, ali ne i da donesu odluku umjesto osobe koja će se baviti izabranim zanimanjem. Izbor srednje škole i fakulteta je dobar momenat da pokažete da ste zreli, da racionalno procijenjujete sopstvene mogućnosti i želje i  da napravite svoj izbor.

Upis se bilo gdje zbog slabog uspjeha 

Čak i sa slabijim školskim uspjehom postoji mogućnost izbora, jer sigurno je da postoje oblasti rada koje više odgovaraju Vašim sposobnostima.

Upis u školu koja će kasnije usmjeriti na željeno zanimanje

Ne bi trebalo zaboraviti da svaka osoba u sebi nosi više sposobnosti i samim tim je  spektar postojećih zanimanja veći. Jedno zanimanje nikako nije jedino u kojem osoba može biti uspješna, a pravi izbor upravo nalaže razmišljanje o alternativnom izboru.

Upis da bi se pokazalo okolini „da se može“

Treba li provesti jedan veliki i važan dio života u dokazivanju bilo kome i bilo čega? Najčešće to znači izabrati zanimanje koje traži ulaganje više truda i energije za razvoj neke sposobnosti koje toj osobi nisu jača strana.

Upis bilo koje škole ili fakulteta, jer osobi sve mi ide od ruke

Da bi se uspješno radilo, osim sposobnosti, znanja, vještina i radne discipline, mora postojati i živo interesovanje i stalno usavršavanje onoga što se radi. Važno je da se voli posao koji se radi, da bi osoba bila zadovoljna i učinak rada bio veći. Teško je da nekoga svi školski predmeti  ili oblasti rada interesuju jednako.

Znajući da se greške mogu dogoditi iz navedenih razloga ili zbog nedovoljne informisanosti o zanimanjima, odgovarajućim poslovima, ili sopstvenim kapacitetima, na dobrom ste putu da ih izbjegnete. Stoga krenite samouvjereno i hrabro, da pravite listu svojih želja, mogućnosti i koraka koji vas vode ka ispunjenju  cilja- do realnog i željenog izbora zanimanja .